Posle „ne damo Gazivode“ došli smo do „ne damo Vojvodinu“. I to je razlog za ogromnu zabrinutost, pošto znamo kako se epizoda sa Gazivodama – i severom Kosova i Metohije uopšte – „završila“. Pitanje je – zašto? Zbog nekoliko transparenata i aktivnosti NVO koje nemaju ni minimalnu, odnosno nikakvu podršku u narodu?
Da li je ovo očajnički pokušaj poljuljanog režima da skrene pažnju sa svakodnevnih, višestrukih manifestacija narodnog nezadovljstva i gneva? Ili je posredi nešto mnogo perfidnije? Pošto je skoro do kraja „oposlio“ KiM za one koji su ga na vlast doveli, da li Vučić sada prelazi na sledeći zadatak – otvaranje krize i u severnoj pokrajini?
Ako nije tako – neka nas Aleksandar Vučić, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo odbrane i sve bezbednosne službe javno upoznaju sa tim „pretnjama“ po status Vojvodine koje su se, kako tvrde, pojavile. Ako je, kako Vučić tvrdi, zemlja „i iznutra i spolja napadnuta“, njegova je obaveza da do detalja javnost Srbije upozna sa prirodom napada i njegovim akterima, iznoseći konkretne činjenice, imena, dokaze – umesto nuđenja novih deklaracija koje nikog ne obavezuju i ništa ne rešavaju.
I, ne – Čanak i Gruhonjić, koji inače godinama na državnim jaslama uživaju privilegovan društveni položaj – nisu kredibilne pretnje koliko god degutantni njihovi stavovi bili. Da jesu, ozbiljna država bi odavno s njima izašla na kraj. Ili ih bar ne bi izdržavala.
U odsustvu konkretnih dokaza o aktivnostima koje predstavljaju konkretnu pretnju po sever Srbije, možemo zaključiti da je koalicija SNS-SPS, posle „uspešne“ odbrane Kosova i Metohije, rešila da krene u „uspešnu“ odbranu Vojvodine, po sličnom, spolja kreiranom scenariju istih onih koji žele da nam otmu Kosovo i Metohiju.
Info služba pokreta MI SNAGA NARODA, prof. dr Branimir Nestorović 9. 2. 2025.
Zašto Vučić otvara „vojvođansko pitanje“?
SAOPŠTENJE
Pokreta MI SNAGA NARODA
Posle „ne damo Gazivode“ došli smo do „ne damo Vojvodinu“. I to je razlog za ogromnu zabrinutost, pošto znamo kako se epizoda sa Gazivodama – i severom Kosova i Metohije uopšte – „završila“. Pitanje je – zašto? Zbog nekoliko transparenata i aktivnosti NVO koje nemaju ni minimalnu, odnosno nikakvu podršku u narodu?
Da li je ovo očajnički pokušaj poljuljanog režima da skrene pažnju sa svakodnevnih, višestrukih manifestacija narodnog nezadovljstva i gneva? Ili je posredi nešto mnogo perfidnije? Pošto je skoro do kraja „oposlio“ KiM za one koji su ga na vlast doveli, da li Vučić sada prelazi na sledeći zadatak – otvaranje krize i u severnoj pokrajini?
Ako nije tako – neka nas Aleksandar Vučić, Ministarstvo unutrašnjih poslova, Ministarstvo odbrane i sve bezbednosne službe javno upoznaju sa tim „pretnjama“ po status Vojvodine koje su se, kako tvrde, pojavile. Ako je, kako Vučić tvrdi, zemlja „i iznutra i spolja napadnuta“, njegova je obaveza da do detalja javnost Srbije upozna sa prirodom napada i njegovim akterima, iznoseći konkretne činjenice, imena, dokaze – umesto nuđenja novih deklaracija koje nikog ne obavezuju i ništa ne rešavaju.
I, ne – Čanak i Gruhonjić, koji inače godinama na državnim jaslama uživaju privilegovan društveni položaj – nisu kredibilne pretnje koliko god degutantni njihovi stavovi bili. Da jesu, ozbiljna država bi odavno s njima izašla na kraj. Ili ih bar ne bi izdržavala.
U odsustvu konkretnih dokaza o aktivnostima koje predstavljaju konkretnu pretnju po sever Srbije, možemo zaključiti da je koalicija SNS-SPS, posle „uspešne“ odbrane Kosova i Metohije, rešila da krene u „uspešnu“ odbranu Vojvodine, po sličnom, spolja kreiranom scenariju istih onih koji žele da nam otmu Kosovo i Metohiju.
Info služba pokreta MI SNAGA NARODA, prof. dr Branimir Nestorović
9. 2. 2025.