Iz vodećih struktura vladajuće koalicije, ali i iz struktura i od pojedinaca bliskih vladajućoj koaliciji, sve češće dolaze javna razmatranja posvećena stavovima i aktovnostima studenata širom Srbije.
Zajedničko za najveći broj tih razmatranja jeste isticinje pitanja: ko stoji iza studenata? Ovo pitanje prati, nekada prećutana, nekada nagoveštena a nekada i sugerisana ideja da je u pitanju strani faktor. Isticanje stranog faktora predstavlja, u osnovi, zamenu teza i skretanje pažnje javnosti sa stvarnih i suštinskih zahteva studenata, a to su: da sudska vlast radi svoj posao, da utvrdi ko je sve odgovoran za smrt petanestoro ljudi, da utvrdi da li je u rekonstrukciji železničke stanice u Novom Sadu bilo korupcije i ko je sve u tome učestvovao.
Studenti ne žele da razgovaraju sa Predsednikom Republike Srbije, oni kažu: „nije nadležan“. Međutim, tu se može videti još jedan i to visoko etički razlog. Naime, ako bi studenti prihvatili razgovor sa Predsednikom Republike Srbije, oni bi odobrili i njegovu praksu da se meša u stvari koje su izvan njegove nadležnosti. Jednostavno rečeno, studenti bi tako priznali i posredno podržali njegovu diktaturu.
Studenti su ovoga svesni i za to zaslužuju puno priznanje i poštovanje svih nas. U ovom kontekstu posrednog priznavanja, odnosno podržavanja diktature treba sagledavati i odbijanje rukovodstava univerziteta u Srbiji da prihvate razgovor sa Predsednikom Republike Srbije. Oni su svesni da dolazak na samo jedan takav razgovor znači postati saučesnik u diktaturi. O mogućem stranom uticaju na aktivnosti studenata govore članovi stranke koja, ne samo što u svojim redovima ima člana Trilateralne komisije i bivšeg aktivistu NALED-a, već je njihova stranka tu osobu postavila na najvišu funkciju u zakonodavnoj vlasti Srbije.
Vratimo se osnovnoj temi – stavovima studenata svih univerziteta u Srbiji. Da su ovi osnovni zahtevi studenata ispravni, posredno potvrđuju i stavovi Advokatske komore Srbije. Razumevanje i prihvatanje zahteva studenata od strane rukovodstava velikog broja fakulteta, strukovnih udruženja, prosvetnih radnika, poljoprivrednika, ali i od bajkera, čak i od penzionera, potvrđuje da obrazovana omladina Srbije ima potpunu podršku od strane najvećeg dela našeg društva. Ovako široka podrška svakako obavezuje studente ali, isto tako, ona obavezuje i sve nas da zajedno sa studentima izdržimo do kraja.
A šta je „kraj“? Kraj je da bude utvrđeno ko je odgovoran za smrt pentnestoro ljudi, da odgovorni odgovaraju pred sudskom vlašću, da bude utvrđeno da li je bilo korupcije u rekonstrukciji zgrade železničke stanice u Novom Sadu i, konačno, da učesnici u korupciji odgovaraju pred sudskom vlašću.
MI SNAGA NARODA, prof. dr Branimir Nestorović prof. dr Vojin Grković, red. prof. u penziji. Opštinski odbor Novi Sad
Šta danas obavezuje nas građane Srbije
Iz vodećih struktura vladajuće koalicije, ali i iz struktura i od pojedinaca bliskih vladajućoj koaliciji, sve češće dolaze javna razmatranja posvećena stavovima i aktovnostima studenata širom Srbije.
Zajedničko za najveći broj tih razmatranja jeste isticinje pitanja: ko stoji iza studenata? Ovo pitanje prati, nekada prećutana, nekada nagoveštena a nekada i sugerisana ideja da je u pitanju strani faktor. Isticanje stranog faktora predstavlja, u osnovi, zamenu teza i skretanje pažnje javnosti sa stvarnih i suštinskih zahteva studenata, a to su: da sudska vlast radi svoj posao, da utvrdi ko je sve odgovoran za smrt petanestoro ljudi, da utvrdi da li je u rekonstrukciji železničke stanice u Novom Sadu bilo korupcije i ko je sve u tome učestvovao.
Studenti ne žele da razgovaraju sa Predsednikom Republike Srbije, oni kažu: „nije nadležan“. Međutim, tu se može videti još jedan i to visoko etički razlog. Naime, ako bi studenti prihvatili razgovor sa Predsednikom Republike Srbije, oni bi odobrili i njegovu praksu da se meša u stvari koje su izvan njegove nadležnosti. Jednostavno rečeno, studenti bi tako priznali i posredno podržali njegovu diktaturu.
Studenti su ovoga svesni i za to zaslužuju puno priznanje i poštovanje svih nas. U ovom kontekstu posrednog priznavanja, odnosno podržavanja diktature treba sagledavati i odbijanje rukovodstava univerziteta u Srbiji da prihvate razgovor sa Predsednikom Republike Srbije. Oni su svesni da dolazak na samo jedan takav razgovor znači postati saučesnik u diktaturi. O mogućem stranom uticaju na aktivnosti studenata govore članovi stranke koja, ne samo što u svojim redovima ima člana Trilateralne komisije i bivšeg aktivistu NALED-a, već je njihova stranka tu osobu postavila na najvišu funkciju u zakonodavnoj vlasti Srbije.
Vratimo se osnovnoj temi – stavovima studenata svih univerziteta u Srbiji. Da su ovi osnovni zahtevi studenata ispravni, posredno potvrđuju i stavovi Advokatske komore Srbije. Razumevanje i prihvatanje zahteva studenata od strane rukovodstava velikog broja fakulteta, strukovnih udruženja, prosvetnih radnika, poljoprivrednika, ali i od bajkera, čak i od penzionera, potvrđuje da obrazovana omladina Srbije ima potpunu podršku od strane najvećeg dela našeg društva. Ovako široka podrška svakako obavezuje studente ali, isto tako, ona obavezuje i sve nas da zajedno sa studentima izdržimo do kraja.
A šta je „kraj“? Kraj je da bude utvrđeno ko je odgovoran za smrt pentnestoro ljudi, da odgovorni odgovaraju pred sudskom vlašću, da bude utvrđeno da li je bilo korupcije u rekonstrukciji zgrade železničke stanice u Novom Sadu i, konačno, da učesnici u korupciji odgovaraju pred sudskom vlašću.
MI SNAGA NARODA, prof. dr Branimir Nestorović
prof. dr Vojin Grković, red. prof. u penziji.
Opštinski odbor Novi Sad